Jer 2 | SerDKE | STEP | Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

Jeremiah 2

1 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 2 Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iđaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. 3 Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeđahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod.

4 Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. 5 Ovako veli Gospod: kaku nepravdu nađoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi? 6 I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio?

7 I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega načiniste gad. 8 Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem.

9 Zato ću se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preću se. 10 Jer prođite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što: 11 Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu.

12 Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod. 13 Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode.

14 Je li Izrailj rob? je li rob u kući rođen? zašto posta grabež? 15 Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima. 16 I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme. 17 Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem?

18 A sada što će ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? 19 Tvoja će te zloća pokarati i tvoje će te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama.

20 Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reče: neću biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš. 21 Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze? 22 Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, opet će se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod.

23 Kako možeš reći: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si učinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima. 24 Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuče u se vjetar, kad navali, ko će je vratiti? koji je traže neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. 25 Čuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuđe, i za njima ću ići.

26 Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi, 27 Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas. 28 A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova.

29 Zašto hoćete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod. 30 Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; mač vaš proždrije proroke vaše kao lav koji davi. 31 O rode! vidite riječ Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mračna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, nećemo više doći k tebi?

32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. 33 Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći što ljubiš? pa si i nevaljale žene naučio svojim putovima. 34 I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajući, nego je na svjema njima.

35 A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja ću se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio. 36 Zašto trčkaš tako mijenjajući svoj put? Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. Otići ćeš i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i nećeš biti srećan u njima.